Argumentiranje je pokušaj dokazivanja istinitosti jedne teze. Pri tome imamo dvije situacije, normalnu ili standard situaciju, i fundamentalnu ili non-standard situaciju.

U standardnoj situaciji je zaključak, izveden iz teze, obavezan, odnosno deduktivan. ( Pročitaj zaseban prilog: Šta je to deduktivan (obavezan) argumenat? ) U tom slučaju se prihvata argumenat kao opravdan i važeći, odnosno takav argument čini jednu bazu koja više nije upitna, jer je dokaziva kao ispravna i obavezna.

Kod non-standardne situacije zaključak je upitan i sa time nije obavezan (deduktivan). Ili drugačije rečeno: Suprotno deduktivnom (obaveznom) argumentu, taj argumenat nema sve premise istinite i zbog toga njegov zaključak može biti pogrešan (tj. nije obavezan).

Stoga, kratko sažeto, možemo reći: Osobu drugačijeg mišljenja u standardnoj situaciji pokušavamo ubijediti, dok u non-standardnoj situaciji je pokušavamo nagovoriti da prihvati naš argumenat.

U našoj svakodnevnici, pri argumentiranju, se ne koriste logične figure. One većini nisu poznate, niti interesantne. Osnovna situacija u takvim diskusijama je slijedeća: Navede se tvrdnja, mišljenje, norma ili optužba, i upita se: Zašto? Odgovore na takva pitanja nazivamo argumentacijama. Ponekad se prihvataju, ponekad odbijaju. No, svaki odgovor ima jedan cilj koji se želi postići, u suprotnom taj odgovor nije argumentacija. Tada je to nešto kao kada nam predsjednik države drži govor o novogodišnjoj noći.

Kada se već spomenu predsjednik, u našoj svakodnevnici mi, kao i on, se koristimo većinom retorikom. Retorika je umijeće ubjeđivanja i nagovora. Već u antičkom dobu je sofista Protagoras kazao da za svaku stvar sa istim pravom možemo da diskutujemo, i da i slabiju stranu možemo učiniti jačom.

I zaista, bez sumnje, za svaku tezu možemo održati govor, pa i za njen suprotni navod. No, iz toga ne smijemo zaključiti da je zbog toga retorika nešto negativno, jer i svaka korektna argumentacija koristi retoriku.

Retorika je umijeće lijepog govora, dok je logika sistematiziran način dokazivanja ispravnosti i opravdanosti zaključka jedne teze. Pri logičnoj analizi jednog argumenta, samo je forma rečenica od važnosti. Ili drugačije: Za logiku je važna struktura argumenta koji se sastoje iz riječi kao sve, ništa, poneki, ili, kada... tada itd.

U daljnjem pisanju posveta će biti više na načinima svakodnevne argumentacije i neće se često zalaziti u njenu logičnu strukturu.