Svaki čovjek ima neke osnovne principe razmišljanja i nastupa, koji se ne mogu iz prethodnih principa izvesti i koji su, logično posmatrano, "ideologični". To je normalno, i izlaganje tome nije i uslovno opasno. Stvar je drugačija kada jedna ideologija postaje fanatična i kada počinje svijet oko sebe da teroriše. Tada dolazi do religioznih, rasističkih, ideoloških i etničkih "čišćenja". To je takođe trenutak kada postavljamo pitanja Zašto, i kako je moglo do toga doći? Zašto nije bilo preventive? Zašto kasni otpor?

Između naizgled bezopasne ideologije i njene, nipošto bezopasne, radikalne primjene ne može se jasna granica povući. Tu ne možemo reći da dovde je ova ili ona ideologija bezopasna, a odavde je opasna. Stoga je i potrebno već pri samim početcima pojavljivanja neke ideologije ukazivati na mogući rasplet i razvijanje iste. Pogubno je respektirati vjerovanje u vještice, i istovremeno se nadati da to vjerovanje niko neće "zloupotrijebiti" ili "radikalno" intepretirati, tj. nadati se da niko neće krenuti u lov na vještice.

Pisanjem u odjelu "Kritika religije" se žele koliko toliko prikazati načini argumentacija kod monoteističkih religija. Istraživanje područja argumentacije možda vam neće ništa novo donijeti - svi mi svakodnevno argumentujemo. No, ovim pisanjem se žele jasnije dočarati strukture i osobine argumentacija, kao i kritičan pogled povećati i - na žalost - poneke iluzije o moći argumentacija poništiti.